Iva je prava snažna žena lavica. Već pri prvom susretu osjeti se njen entuzijazam, volja, predanost i upornost u svemu što radi. Vrijeme s Ivom proveli smo u pozitivnoj atmosferi  punoj smijeha i prošlo nam je prebrzo! Izuzetno mudra, bez obzira na to što ima samo 31 godinu, vedra i nasmijana popravila nam je tmuran kišni, standardno riječki dan! Postavili smo joj neuobičajena pitanja, evo što nam je Iva otkrila o svojim navikama:

Imaš više manje sjedilački posao, kako započinješ dan i što jedeš na poslu?

Prije nego otvorim oči, već pijem toplu čašu vode s cijeđenim limunom. A unazad nekih pet do šest mjeseci jutro započinjem sa smoothiejem. U početku sam pila Herbalife, međutim ubrzo sam ga izbacila jer mi nije odgovarao. Osjećala sam se tromo i strašno mi je smetao za probavu. A kako sam njega koristila u kombinaciji sa svježim voćem, jednostavno sam ga zamijenila s jogurtom te dodala zobene pahuljice i orahe. To mi je recimo baza koju nadograđujem s namirnicama koje momentalno imam u kuhinji, poput suhog ili smrznutog voća, đumbira, cimeta i sl.

U odnosu na proizvode iz pekare, koliko dugo te sitom drži smoothie?

Smoothie me drži sitom puna četiri sata. I zaista se bolje osjećam u usporedbi s prijašnjim doručcima koji su se bazirali na kruhu. Smoothie mi daje puno više energije, razbudi me i poletnija sam nego prije!

Gdje kupuješ namirnice (supermarketi, prodavaonice zdrave hrane, lokalni dućani, tržnica)?

Najčešće sam u supermarketu. Tržnica mi ne odgovara zbog radnog vremena, te uglavnom kupnju obavljam u večernjim satima.

Misliš li da je zdrava hrana cjenovno nedostupna za obične građane?

Definitivno da i čvrsto stojim pri tome! Povrće i voće je relativno dostupno, ali sve ostalo je užasno skupo. Voljela bi isprobati kokosovo ulje ali me cijena definitivno odbija. Mislim da je to licemjerno! Promovira se zdrava hrana, doslovno nas tjeraju na razne načine da je kupujemo a cijene se dižu u nebesa! Vani je sasvim neka druga priča. Istu stvar možete kupiti tri puta jeftinije!Najviše me boli uvoz. Hrvatska je bogata zemlja, smatram da gotovo sve možemo proizvesti sami. Živimo na Mediteranu, ribe imamo na pretek, sramotno je da je uvozimo iz Vijetnama.

Dali bi rekla da se tvoj način prehrane i zdravih životnih navika promijenio od djetinjstva?

Od puberteta vodim bitku s kilogramima. Najveću kilažu imala sam pred kraj srednje škole, odnosno početkom fakulteta. Ključna pogreška koju sam radila je ta da bi mi prvi obrok bio kasno popodne. Zaista sam tada gotovo cijeli dan mogla biti bez ikakve hrane. Naravno kada bi došla doma, nadoknadila bi i više nego je trebalo. Problem su bili i česti noćni obroci te jako puno ugljikohidrata. Tada sam težila 115 kilograma.

Kako je došlo do promjene?

Imala sam 26 godina. Teško sam se kretala, nisam mogla puno hodati, osjećala sam se tromo i iscrpljeno. Napor mi je bio običan uspon uz stepenice, što je smiješno, jer tada sam doista vodila aktivan život. Radila sam tri posla i uz sve to još i studirala. Jedan dan sam jednostavno rekla dosta, shvatila sam da ne mogu ovako živjeti. I krenula sam istog trenutka. Nisam čekala sutra, ponedjeljak ili početak mjeseca. Taj dan za ručak bila je riba i tako je krenula moja dijeta, odnosno prije bi rekla zdrava prehrana. U godinu i pol dana skinula sam 40 kilograma. Nisam koristila nikakve čarobne tablete, nisam bila na drastičnim dijetama niti sam noćila u teretani.

Koji je onda tajni recept?

Svi su me to pitali, ali nema nekog tajnog recepta. Jednostavno sam smanjila porcije, izbacila sam večeru, slatkiše i ostale industrijske grickalice, počela sam jesti jako puno povrća, bijelog mesa i ribe. Pila sam puno vode i čajeva. Mnogo sam se kretala i vježbala sam doma koliko mi je to posao dozvoljavao.

Za skinuti toliko kilograma doista je potrebna jaka snaga volje. Kako si se nosila s tim, dali ti je nešto nedostajalo, jesi li bila depresivna?

Nisam nikada bila depresivna, čak niti za vrijeme dok sam imala višak kilograma. Nisam tip osobe koja ima komplekse. Kilogrami me nisu nikada kočili niti u ljubavi niti u poslu. Međutim zdravlje je bilo to koje je meni presudilo. Bilo mi je potrebno dva tjedna da mi se organizam privikne na nove prehrambene navike. Teško je ići gladan u krevet i teško je oduprijeti se da pojedeš nešto što voliš pizzu naprimjer koju obožavam. Ali nakon dva tjedna mi je sve postala rutina i zaista mi više nije bilo teško. Do dana današnjeg i dalje održavam jednaku kilažu.

Koliko ti u takvom načinu života znači podrška obitelji i prijatelja?

Jako puno! Sada živom sa suprugom, tadašnjim dečkom i u početku sam kuhala dva ručka, jedan zdrav za sebe i nezdravi za njega ali to nije dugo trajalo. Moj suprug je inače bio tipično muško i nije mogao zamisliti obrok bez kvalitetnog komada mesa, međutim malo po malo, uz te moje rižote, integralne stvari, ribu, bijelo meso... je i on shvatio da to može biti fino i zasitno.

Znači širiš svoju zdravu naviku među ljudima koje voliš?

Definitivno da! Preobratila sam i svekrvu koja ima 73 godine, dolazi iz Podravine i temelj obroka joj je bila masnoća. Ja sam odbijala to jesti jer sam počela sve raditi na maslinovom ulju i konstantno sam joj pričala koliko je to nezdravo. Sada i ona sve radi na maslinovom ulju.

Ti si stvarno jaka žena kada si i svekrvu starog kova uspjela preobratiti! Izmori li te ponekada taj zdrav način života?

Da, jer zahtjeva mnogo više vremena, truda i organizacije. Osobito kada imaš posao koji radnog vremena niti nema. Ponekada sam na terenu po četrnaest sati tako da obično kuham ili jako kasno, ili jako rano, odnosno po noći. Uvijek gledam da mi obroci budu zdravi i da ih mogu ponijeti sa sobom. Neda mi se uvijek, jer opet imam izbor da nešto u kritičnim trenutcima i kupim, s obzirom na to da ne bolujem od nikakve bolesti koji me ograničava na određenu hranu.

Koliko su česti takvi dani „grijeha“?

Ne često, možda jednom u tjedan dana. Tada u nedostatku boljeg rješenja skoknem do pekare. Ali to nije prejedanje, pazim na unesenu količinu takvih namirnica. Isto tako si priuštim i pizzu, ali ne pojedem cijelu, ograničim se na cut ili dva. Ista stvar je s kolačima. Ali to je onda ili – ili princip. Što znači ako danas pojedem kolač, neću pojesti pizzu ili pekarski proizvod.

Imaš li neki savjet za sve one koji teško pronalaze motivaciju za promjenu svog životnog stila ili  konkretno u skidanju kilograma?

Hm..ovisno što ih pokreče. Postoje ljudi kojima te kile zaista nisu problem. Takva sam bila i ja do jednog trenutka. Ne želim upirati prstom u ljude i govoriti im da moraju smršaviti ako se oni osjećaju dobro i ako su zdravi. Međutim, često to i je zavaravanje samoga sebe i nevjerojatno je da osoba npr. moje visine sa 115kg može biti zdrava. Neobično , ja sam tada imala savršenu krvnu sliku. Niti mi je šećer bio povišen niti masnoća. Međutim, tu težinu sam počela osjećati na zglobovima i na kretanju kao što već napomenula. Tako da sam sigurna, da neki zdravstveni problem, koji možda ljudi ignoriraju zasigurno postoji i neka im zdravlje bude motivacija!

Misliš li da je GMO hrana krivac za moderne autoimune bolesti poput Krona, Kolitisa, Celijakije, Multiple?

Pretpostavljam da jednim većim dijelom jest! Možda i najveći. Nisam dovoljno upućena da bi mogla dati striktan odgovor, ali naginjem na to da jest veliki krivac.

Znaš li što su autoimune bolesti i s kojim tegobama se nose oboljeli?

Jako slabo. Malo znam o tome. Od tebe sam saznala puno više o Kronovoj bolesti. Znam za nju da postoji , za Celijakiju također ali ne mogu reći da sam tu nešto potkovana znanjem.

Znaš li da više od dva milijuna ljudi u Europi boluje od upalnih bolesti crijeva?

Nisam znala i to mi je doista zapanjujuća brojka!

Imala si operaciju žući. Pričaj mi malo o tome i kako je uopće došlo do problema?

Moja i pretpostavka liječnika jest da sam kamence dobila za vrijeme velike kilaže, a zatim i mršavljenja. Iako sam kilograme skidala postepeno i na zdrav način. Kamence sam otkrila posve slučajno, na jednom sistematskom pregledu. Prvo sam se borila na prirodan način, čajevima i maslinovim uljem, nastojeći izbjeći operaciju, međutim kamenci su valjda bili već preveliki i dobila sam kroničnu upalu zbog koje sam završila u bolnici. Tjedan dana bila sam samo na infuziji, bez hrane i vode. Nakon toga, liječnik mi je preporučio da žuč izvadim, jer bi mi se takvi napadi mogli događati kroz život bilo kada. Najgore mi je bilo što sam operirana mjesec dana prije vjenčanja! Bila sam prisiljena biti na žučnoj dijeti koja je strašno stroga i imala sam svega nekoliko namirnica na raspolaganju kao npr. posni sir, isključivo bijeli kruh što mi je bilo zapanjujuće i petit kekse. Svježe voće je bilo strogo zabranjeno.  Ako sam ga željela jesti obavezno bi ga morala termički obraditi.  Meso sam jela isključivo na lešo bez ikakvih začina.

Koliko je dugo trajala žučna dijeta? Odnosno koliko si morala poštivati taj režim prehrane?

Otprilike četiri mjeseca. U tom periodu dok sam čekala operaciju na poslu mi je bilo iznimno teško. Bila sam konstantno bez energije.  Morala sam se dobro informirati o svakoj namirnici prije nego bi je pojela. Tako pretpostavljam ti sada živiš. To je stvarno naporno. Spašavalo me je to što sam znala da je privremeno, te mi je s te strane bilo puno lakše nego tebi koja znaš da se s tim moraš nositi ostatak života. Ljudi te zovu, hajdemo na večeru ili ručak, roštilj , u izlazak a ništa od toga nisam smjela niti mogla.

Kako se sada osjećaš?

Sada sam super! Ljudi bez žući žive. Moraš biti na oprezu, s obzirom na to da žuč probavlja masnoće, a kada nemaš žući sve ide direktno u jetru. Znači moram jako paziti na te stvari i činiti sve da očuvam normalnu funkciju jetre.

Vodiš li općenito zdrav život, odnosno skrbiš li i o tijelu i o duhu?

Prije bi rekla ne. Najveći trud ulažem u zdravu prehranu. Nemam naviku meditirati, nisam nikada niti probala. Bojim se da ne mogu raščistiti um u toj mjeri da ne razmišljam o ničemu. Što se rada na sebi tiče, mislim da sam si u tome jako dobro, odnosno, tu mi  pomaže moj suprug. Najveća mi je podrška u tom smislu. U trenutku kada padnem, on je taj koji mi u jednom dahu nabroji sve moje kvalitete i podsjeti me tko sam, što sam i koliko vrijedim. On mi je moja najveća podrška!

Koliko ti znači opuštanje i na koji način ga provodiš?

Imam strašno stresan posao. Nikada ne znam gdje ću taj dan završiti i što ću raditi. Tu je i radio i televizija, često sam na terenu i nemam fiksnog radnog vremena. U takvim danima mi je opuštanje samo doći doma i leći u krevet. A u trenutcima  kada se želim i mogu ciljano opustiti onda je to šetnja, odnosno boravak u prirodi općenito uz branje šumskih delicija poput šparoga ili gljiva u jesen. U kišnim periodima najdraže mi je pročitati dobru knjigu. I naravno, moje mačke! Imam ih četiri i one su mi veliki spas za sve stresne situacije. Spavamo skupa, mazimo se, i u takvim trenutcima zaboravim na sve probleme! Možda je to moja meditacija.

Kakva štiva se nalaze na tvojoj polici knjiga?

Ne  volim ništa što je popularno. Uglavnom se sakrijem u knjižnicu i ovisno o fazi tražim odgovarajuću literaturu. Momentalno čitam Hrvatske  autore. Na internetu istražim što bi mi bilo zanimljivo i na temelju toga posuđujem knjige. Ali ako bi trebala izabrati žanr, onda bi to svakako bio neki psihološki roman. Kod mene definitivno ne prolaze ljubići niti krimići. Ipak volim malo dublja, psihoanalitička štiva.  Knjige o samopomoći i slično ne volim. Bitno mi je da se na neki način mogu poistovjetiti s likom.

Misliš li da si usklađena sa svojim unutarnjim bićem?

Mislim da nisam. Tu sam isključivi krivac ja. Radoholičar sam i dozvolim da me preuzme posao, ljudi i okolina općenito. Vrlo često zaboravim da je unutrašnji mir ono što je najvažnije. Mada, posao me uveseljava i ispunjava. Ne doživljavam ga kao napor. Zaista ga volim raditi.

Što bi poručila mladim generacijama, kako treba živjeti?

Na vrijeme počnite razmišljati o svome zdravlju! Kada smo mladi ne razmišljamo o tijelu niti o budućnosti. Ne dozvolite  da bude kasno. Danas nažalost godine više ne igraju ulogu.

Razgovarala Ana Tomšić Blažan