Doživjeli smo i to. Već nekoliko dana možemo čuti kako se pokušava spasiti poduzetnikova tvrtka, neki se slažu da mu država uskoči u pomoć i ovaj put, a neki jednostavno ne žele ni čuti za njega, kojemu se trese stolica, ali mislim da se trese njemu puno više toga, osim stolice. Sve to zvuči u najmanju ruku katastrofično, zar ne? Ne, ne brini te se, ovo je bila samo mala šala, jer poduzetnik vjerojatno neće pasti, i vjerujem još dugo neće pasti, odnosno njegova tvrtka, koja ipak zapošljava 40.000 ljudi u Hrvatskoj, pa mislim da bi to bila nacionalna katastrofa. O tome kako se pričalo u medijima, da je ovo kraj poduzetnikove ere, da ide u stečaj, da ima pre velike dugove PDV-a, i da mu je cijela imovina pod hipotekom, tada sam iskreno razmišljao da ga pozovem u stan dok se ne snađe za smještaj, s obzirom na to da nije imao kamo prenoćiti, ali postojao je jedan mali problem, a to je da nisam imao njegov broj mobitela da ga nazovem, ako uopće i ima mobitel.

Dobro, sva sreća da su to bile samo medijsko – politički tračevi, kao u nekoj sapunici, volim te, ne volim te, volim te, ne volim te, odnosno propast će, neće propast, propast će, neće propast. Ipak, neki izvori navode da poduzetnikova tvrtka ima dug od 45 milijarde kuna. Možete vi zamisliti tu cifru, i još da vam je to dug. Ne možete to zamisliti jer to su cifre koje se mogu dobiti samo na lutriji. Naravno, on je imao od čega napraviti toliki dug, sa svojim novcem, s kojim je sagradio cijelo svoje carstvo, a zaradio ga je pošteno prodajući svoje biljčice iz vlastite cvjećarnice. Dizao je milijunske kredite i još uvijek ih diže, bez obzira na to što ima duga, a mi drugi dobijemo ovrhu na plaći, uzmu ti pola plaće, a ministar se prijeti da ne možeš voziti dva auta i ne plaćati dugove. Gospodine ministre, ma prijetite se vi mami doma. Poduzetniku neće nitko iskopčati struju radi duga od 45 milijardi kuna, ali nama malograđanima hoće, i to za dug od velikih tisuću kuna. Tisuću kuna poduzetniku ne košta ni ona kravata koja mu visi oko vrata. Nemojte djecu učiti više nikada ne kradu, jer neće dobro proći u životu. Morate im reći; kradi do besvijesti i bit će ti ljepše, a ne; budi pošten jer ćeš biti uhapšen.

Sramotno je to gledati svakodnevno, s jedne strane pričaju o dugovima u milijardama, k tome još i sastanče, hoće li mu oprostiti, a s druge strane, jadnu ženu deložiraju iz jedinog doma kojeg ima, i ne pitaju ništa, samo dođe policija s nekim papirom, i ako nećeš van milom, onda ćeš silom. Kako onda mogu vjerovati u pravednu Hrvatsku, ne mogu i neću vjerovati, sve dok ne bude onako kako treba i biti. Svi kriteriji da budu jednaki za sve. Poduzetnik se i dalje vozi u Mercedesu, pije Dom Perignon i jede biftek, u kući, u kojoj stanu 20 stanova, veličine stana u kojem ja živim, i ako ga kada dođu deložirati, mislim da je to samo u bajci moguće, trebat će im deset godina da ga deložiraju iz svih kuća i dvoraca koje posjeduje.

No, to nije tako kod njegovih vrijednih radnika, koji rade više od osam sati, stoje na nogama i nemaju pauze, za plaću manju od 3.000 kuna,s kojom ne mogu platiti ni pola režija za stan, te ih deložiraju iz jedinog krova nad glavom, bez ikakvih pitanja.Sve je to lijepo, divno i krasno, što zapošljava toliko ljudi, i što on misli da hrani tolike obitelji, sigurno se uvjerio da je dobročinitelj ili humanitarac. Ali netko tko daje toliku plaću, niti je dobročinitelj, niti ne cijeni vrijedne radnike.

I jednu stvar bih na kraju poruči opoduzetniku; Zapamti ovo, svoje carstvo si izgradio na siromašnima, na siromašnima koji ti sada drže leđa, zato što nitko neće dozvoliti da 40.000 ljudi i njihove obitelji pošalješ na ulicu, naravno.Siromašni koji su prvo ratovali za obranu Hrvatske 90-tih godina, tebi su onda politika i vlasti pomagale u stvaranju ovoga što danas imaš, a vlasti su ti mogle pomagati jer su siromašni Hrvati obranili i ginuli za Hrvatsku. Znači, bez siromašnih, ne bi bilo ni Hrvatske, ni vlasti, ni politike, ni tvoje tvrtke, a na kraju ni velikog carstva. Nadam se da ti je sada jasno, tko je stvarno „gazda“.

Autor : Jan Bolić