Udruga Drugo more i Goethe-Institut Kroatien pozivaju na jednodnevni događaj Luxflux Rijeka, koji će se održati u velikoj dvorani i galeriji Filodrammatice (Korzo 28/1, Rijeka) u petak, 30. studenog 2018. godine., s početkom u 19 sati.

Riječkoj javnosti predstavit će se rezultati programa Luxflux kojeg od prošle godine zajednički provode luksemburški Institut Pierre Werner, Sveučilište u Luksemburgu, Luksemburški centar za arhitekturu (LUCA), Kasemattentheater, Goethe-Institut Kroatien i Drugo more. Naime, u okviru europskog projekta Freiraum, 38 europska Goethe-Instituta zajedno s lokalnim partnerima radila su na propitivanju teme prostora slobode. Rijeka i Luxembourg ždrijebom su odabrani kao tandem koji propituje slobodu i zajedno su razvili projekt Luxflux koji se bavi dvjema dimenzijama navedene teme: Luxembourg propituje javni prostor kao prostor slobode, a Rijeka se pita mogu li se u našem društvu garantirati individualne slobode.

Nakon što su u lipnju i srpnju održali radionice u dva grada, riječki i luksemburški tim razmijenili su dobivene zaključke i smjernice, koristeći ih kao polazište u stvaranju umjetničkih radova.U velikoj dvorani Filodrammatice bit će u 19 sati predstavljen rad The Place, It Has a Name, koji balansira na granici između umjetničke instalacije, performansa i postdramskog kazališta. Nastavši u suradnji dramatičara Iana De Toffolia, glumice Else Rauchs i umjetnice Lise Kohl, djelo definira „prostor slobode“ i bavi se njegovim značenjem za sve nas, a temelji se na izjavama o slobodi koje su iznesene i razrađene tijekom riječke radionice sa studentima Akademije likovnih umjetnosti i Filozofskog fakulteta Sveučilista u Rijeci, održane pod vodstvom Maše Poljanec i Lea Kirinčića.

Projekt je također inspiriran znanstveno-fantastičnim filmovima koji tematiziraju prostor bijega iz ograničenosti svijeta, posebice filmom Stalker Andreja Tarkovskog iz 1979. godine, kao i luksemburškim paviljonom na Venecijanskom bijenalu, čija je ovogodišnja tema „Freespace“. Djelo pokušava obuhvatiti što sve može biti „prostor slobode“: prostor projekcije želja i težnji, mjesto dokoličarenja ili pak neograničeno i zaštićeno područje koje poziva na lutanje. Također istražuje pitanje kako čovjek usvaja i istodobno doživljava slobodan prostor, te kako on postepeno nestaje sve dok ne ostane samo iluzija.

Nakon toga, u galerijskom će prostoru Filodrammatice u 20 sati dizajnerski dvojac Leo Kirinčić i Maša Poljanec predstaviti Studiju slučaja Crvene i Plave, instalaciju koja polazi od zaključaka radionice o slobodi prostora održane na Sveučilištu Luxembourg pod vodstvom dr. Katrin Becker. Instalacija je vezana za Rijeku i za temu uzima jedan specifični arhitektonski projekt socijalističke stambene gradnje, koja je redovito nastojala stvarati mjesta na kojima bi se stanari mogli susretati i graditi zajednicu. Radi se o projektu Crvene i Plave zgrade, koje su u Rijeci izgrađene 1978. godine. Njihov arhitekt Ninoslav Kučan želio je stvoriti kompleks koji će ispuniti osnovne potrebe njegovih stanara, isplaniravši promenadu u sredini svakog kompleksa, u kojoj bi se nalazili dućani, vrtić, barovi i druga mjesta susreta. No, ideje se u arhitekturi samo ponekad ostvare prema planu, ponekad se u potpunosti odbacuju, ili se, kao u većini slučajeva, ostvaruju samo djelomično.

Stanari Plave zgrade su u međuvremenu podigli pregradne zidova unutar kompleksa, čime je stvoreno nekoliko zgrada koje povezuju samo elementi gradnje, ali ne i društvene veze, što je uništilo prvotnu ideju komunalnog i javnog prostora. S druge strane, stanari Crvene zgrade nisu intervenirali na jednak način i još uvijek imaju promenadu, kao prostor koji također ne funkcionira onako kako je originalno zamišljen, no u kojem se i dalje odvija barem nekakav život. Studija slučaja Plave i Crvene zgrade temelji se na komparativnoj analizi ta dva kompleksa, s namjerom da se dozna zašto su se donosile određene odluke i kako su se te odluke odrazile na živote trenutnih stanara. Istraživači su željeli dokučiti na koji način organizacija prostora utječe na organizaciju društva, i obratno. Pritom ih je zanimalo koliko je, ako je uopće, naša sloboda povezana s prostorom u kojem provodimo većinu života. Rezultati istraživanja su pretočeni u instalaciju koja daje uvid u osobiti društveni kontekst i zaista originalnu ideju Crvene i Plave zgrade, u priče samih stanara i u spekulativne scenarije budućih načina korištenja promenade.