Svi znamo što znači biti „slab“ na nešto ili „padati“ na nešto. Svatko je slab na nešto, odnosno svi padaju na nešto, nije važno na što, ali na nešto čemu se ne možemo suzdržati i biti jači od tih emocija koje nas potiču za tim. Oduprijeti se tim jakim željama. Nešto što nam se sviđa, nešto što mislimo da u nama stvara mir, spokoj i da smo zbog toga vrlo sretni, naša mala zadovoljstva i trenutci užitka, rekao bih. Poput ovisnosti, ali ipak ovo nije ovisnost prema alkoholu ili cigaretama, pa nije toliko štetno za zdravlje, bez obzira, ako se pretjera, može biti nezdravo i štetno, kao i sve. Recimo, obično se kaže da su muškarci slabi na lijepe žene i njihove obline, žene su slabe pak na muškarce i njihove mišiće i tako dalje. Neću pisati tko je na što slab, jer, naravno, to sve zavisi od čovjeka do čovjeka i njegovog ukusa i želja.Osvrćem se samo na moju slabu točku, tako bih to mogao nazvati.

Često idem u trgovinu, skoro svakodnevno, zato mi je vrlo lako dostupno to moje zadovoljstvo. Idem sa svojima, svi moramo jesti, i uvijek nešto nedostaje u kući što moramo kupiti, uopće mi nije problem ići, zapravo, jako volim šetati kroz trgovinu i promatrati. Normalno uđemo u supermarket, mama bira namirnice i tako to, sve po redu, prvo je voće na početku, pa krenemo dalje, pa konzerve, pa ovo, pa ono, koji puta niti ne znam što sve kupuje,obično blejim po dućanu kao ovca, tu i tamo pokažem prstom na nešto; ja bi to, to i to, sve u granicama normalnosti.

No, problem je u tome, što kad stignemo do odjela i polica s čokoladicama, da se izbezumim, ne znam više ništa, ne znam gdje sam, tko sam i tko mi glavu nosi. Zjenice mi se suze, oči mi se za cakle, pravi ovisnik.Kinder Bueno, Milka, pa Bajadera, pa Mon Cheri, pa Kinder jaje, da, da i Kinder jaje, pa može i Bananko, na sve sam to jako slab, i na to padam, ali padam onako svjetski. Sve vrste čokoladica, nije važno, samo da je čokolada, jednostavno obožavam, ne mogu se suzdržati kod tih polica s čokoladicama i tamo uvijek potrošim novce ne planirano više. To je jače od mene i gotovo, satima bih mogao tamo biti i gledati sve te lijepe čokoladice. Najteže mi je odlučiti se koju kupiti, a najradije bih sve.

Trebala bi postojati zabrana prilaska, odjelimalima policama s čokoladicama u supermarketima, možda bi onda bilo bolje, vjerojatno bih onda bio stalno na policijskom ispitivanju jer sam ponovno prišao čokoladici. Možda postoji grupa za liječene čokoladoholičare, tamo bih trebao ići obavezno, da smanjim svoju čežnju. Nikakva zgodna djevojka me neće uzbuditi, naravno, osim ako nema Twix u džepu. Uvijek izvučem iz svega i onu ljepšu stranu, jer barem netko tko me želi iznenaditi, onako recimo kao za rođendan, nikad neće pogriješiti s čokoladicom. Čokolada me uvijek razveseli.

 Autor :volonter  Jan Bolić