Poznajete modu jako dobro kao i modni svijet, je li vas bilo strah upustiti se u oslikavanje majica i modnu avanturu koja je s njima krenula?
- Iskreno nikada me nije strah upustiti se u bilo koji kreativni zahvat zato što je to dio mog načina promišljanja kreativnosti. To je izazov i nema mjesta za strah. Moja me pokojna mama naučila da me ničega nesmije biti strah, a poglavito ne kreativnosti. Kad sam imala četri, pet godina crtala sam po zidu u hodniku. Mama nije vikala na mene već me pustila da crtkaram i šaram. Kad su je prijateljice pitale zašto mi to dopušta odgovorila im je: - Zašto da djetetu branim da se igra crtajući. Zid se lako može ponovo obojati kad god se poželi. U brojnim drugim situacijama naučila me da budem sigurna u sebe, i kad pred sobom imam »nemoguću misiju« i zato sam kao osoba oslobođena tih nekih strahova. Kad sam primjerice izrađivala muški torzo od čokolade koji je potom bio izložen u Muzeju grada Rijeke na izložbi naslovljenoj »Typos«, svi su me pitali kako ću to izvesti, hoću li uspjeti.... Ja sam bila sigurna u sebe i znala sam da ću uspjeti. Procijenila sam situaciju odnosno logički »izračunala« što i kako i uspjela sam u tom svom naumu. To isto vrijedi i za fazu kad sam počela slikati tako što sam kao likovni materijal počela koristi morsku sol. Imam formulu kojom to uspjevam. Pokojna mama mi je bila kemičarka i dio njenog talenta za kemiju prenesen je na mene. Doduše koristim ga u malo drugačijem obliku ali uspješno. Kad je riječ o umjetnosti uvijek treba eksperimentirati s novim materijalima i tražiti ono nešto što još nije izumljeno. Treba biti drugačiji i prepoznatljiv i toga se ne treba bojati. Dapače, treba težiti tome jer jedino se tako može ostvariti uspjeh i ljudima pružiti nešto što će im otvoriti neke nove vidike. Tako primjerice svoje majice ne oslikavam običnom bojom za tkaninu već lakom za brodove. Njega koristim i kad slikam na platnu. Kako je vodotporan i moje su slike vodotporne. Kad sam imala izložbu na Trsatskoj gradini u doljnjoj galeriji tijekom postava bilo je i jako kišnih dana. Kroz napukline na zidu prolazila je kiša i smočila mi slike, no, kako su vodotporne ništa im se nije dogodilo. Bili su me upozorili na to da kad pada kiša zid prokišnjava no mene nije bilo strah, jer kao što rekoh slike su mi vodotporne. Volim se igrati različitim materijalima, iskušavati nove tehnike slikanja. Za mene je umjetnost igra u kojoj nema granica.

Kad ste počeli pokazivati zanimanje za kreativni rad, je li vas to pratilo od malih nogu ili ste taj dio sebe otkrili kasnije?
- Svoju sam kreativnost iskazala već zarana zahvaljujući i podršći svoje pokojne majke. A kako sam već prije govorila o tome kako sam počela crtkarati po zidu dok sam još »puzala«, mogu samo kazati kako je kreativnost dio mene. To je nešto s čim se čovjek rodi, što nosi u sebi, jer kad je čovjek rođen s talentom za stvaranje onda je to stvaranje jednostavno, lagodno. Nikada nemam problema s kreativnošću. Ideje se rađaju same od sebe ovisno o situaciji i ljudima koji me okružuju. Primjerice do ideje za muški torzo od čokolade došla sam nakon što me moja prijateljica, umjetnica Izabela Peculić ponudila izvrsnom tortom od čokolade. Nakon što sam uživala u prvom zalogaju sinula mi je ideja za muški torzo od čokolade. Dakle, Izabelina torta od čokolade inspirirala me da napravim muški torzo od tog neobičnog materijala - čokolade. Kad me kolegica novinarka Lea Domijan Fišter tijekom intervjua na Radio Rijeci povodom izložbe koju sam imala na plaži Ploče na Kantridi, pitala kad ću početi kreirati istog trena mi je sinula ideja o tome da bojom za brodove oslikam i majice. Zato se i ta prva kolekcija oslikanih majica zove »Lea«, po njoj, jer me ona svojim pitanjem potaknula, inspirirala da počnem oslikavati majice.

Crvena boja, što vam predstavlja?
- Crvena boja je moja unutarnja snaga koja me pokreće, moja strast u svemu što radim, moja ljubav prema onima koje volim, pozitivna energija koja pokreće, kojom stvaram. Crvena je život. Neki kažu da je crvena boja, boja moći i vjerojatno su u pravu, jer sadrži sve gore navedeno i to onda jest moćna boja.

Planirate i neke druge boje uvesti u radove?
- U zadnjih nekoliko godina koristim i bijelu boju ili »neboju« rečeno slikarskim jezikom. Za mene je bijela simbol duhovne čistoće. Volim bijelu boju jer je eterična usudila bih se reći produhovljena. I ta je boja dio mene, onoga što ja jesam kao osoba, kao karakter, a to najbolje znaju moj bližniji koji me jako dobro poznaju i koji znaju kakva sam doista kao osoba.

Što mislite o velikom nacionalnom projektu " Želimo vježbati Vid " udruge I...djeci s ljubavlju iz Rijeke?
- To je projekt koji svakako treba podržati u bilo kojem obliku. Dakle, što materijalno, što medijski. A tu bih svakako istaknula važnu ulogu Novog lista za koji radim, koji i te kako jako puno pažnje polaže na to da ovaj, ali i svi drugi humanitarni projekti budu izvrsno medijski popračeni i na taj način doprinosi uspjehu humanitarnih akcija.
Govoreći o ovom projektu svakako treba istaknuti iznimno važnu ulogu koju u njemu ima predsjednica Udruge... I djeci s ljubavlju Livia Mjeda, koja već puno desetljeće radi iznimno uspješne humanitarne priče. Iza nje je ogroman rad i trud. Ono što ona organizira je ogroman posao i zato joj skidam kapu. Ona pokreće, iz godine u godinu ulazi u nove humanitarne projekte, koje potom uspješno provede kraju. A to je doista VELIKA STVAR. Ovogodišnji nacionalni projekt »Želimo vježbati Vid« je od iznimno velike važnosti zato što će njegovo ostvarenje omogućiti slabovidnoj djeci bolji, kvalitetniji život i zato ovu akciju svakako treba podržati u bilo kojem vidu. Za početak je dovoljno kupiti kalendar za 2018. godinu.

Kad ne pišete, stvarate, koji su trenuci u kojima posebno uživate?
- Kako sam po svojoj prirodi strastvena, premda to ne otkrivam na prvu loptu, uživam u svakom trenutku u životu. Dok ispijam prvu jutarnju kavu, dok uz glazbu perem suđe, eto i sada, dok dajem intervju uživam u tome. Život je prekratak da ne bi uživali u njemu. Život treba živjeti punim plućima. Ta rečenica za mene nije floskula već modus vivendi, način promišljanja života, s obzirom da sam zarana shvatila, izgubivši meni drage ljude, da u životu treba uživati u svakom trenutku jer nema reprize. Male stvari čine život lijepim.

Kako vam se općenito čini stil Riječanki, jesu li hrabre, otvorene ili zatvorene, kako vi doživljavate stil naših sugrađanki?
- U principu smatram da se dobro odjevaju. Sad jesu li hrabre, otvorene ili zatvorene je individualna stvar. Mislim da je važno da svaka djevojka i žena pronađe, a potom i njeguje svoj osobni modni stil. Važno je da se čovjek dobro osjeća u onome što nosi, da je to u skladu s osobnošću. Neka svaka djevojka i žena bude hrabra, otvorena ili zatvorena kako njoj paše. Sami sebi smo najbolji kritičari. Neka svatko nosi ono što mu odgovara i neka se ne obazire na komentare. Odjevam se u crno od trećeg razreda srednje škole. Godinama su me neki pilili zašto se odjevam u crno. Odjevam se u crno zato što je to moja boja. No, ljeti znam imati i »modnu avanturu« jer odjenem i poneki komad odjeće u bijeloj ili bež boji ili sa životinjskim printom. Tu ljetnu modnu fazu nazivam »Moja Afrika«, dok sam zimi vjerna »Crnom minimalizmu«. Kako sam klasičarka neki me ljudi ne doživljavaju kao umjetnicu, jer smatraju da bih trebala imati odkačeniji modni stil. No mene to ne opterećuje, jer svoju kreativnost koristim u stvaranju umjetnosti, te stoga nemam potrebu to isticati i modnim stilom pod svaku cijenu. Volim elegatno-glamurozni stil za neke prigode a za druge, svakodnevne obaveze, onaj koji nazivam stil Lare Croft, koji me ne sputava i koji možda i nije ženstven, ali meni odgovara. Volim taj pomalo »vojnički stil« dakako uvijek u crnoj varijanti.

Gdje pronalazite inspiraciju?
- U svemu što me okružuje, u ljudima oko sebe...

Poruka za kraj?

-Zar samo jedna?!. Napravila sam malu kompilaciju svojih omiljenih. Volite sami sebe. Ostvarite svoje želje i ciljeve jer tada ćete biti sretni. Svoje snove pretočite u stvarnost. Imajte hrabrosti to učiniti. Budite dobri prema sebi i drugima. Život živite s puno strasti. Onima koje volite recite im da ih volite.