Peto godišnje doba, kako ga mi nazivamo je završilo. Maškare i maškarane zabave su završile. I za kraj, veliki vrhunac svemu tomu je bio karneval koji je, kao i svake godine bio veseo, zanimljiv, zabavan i neponovljiv. Ljudi su se zabavljali, jeli krafne, fritule, domaću hranu poput fažola i kupusa, zaradili koji kilogram više, ipak je karneval pa nam neće nitko zamjeriti. Svi su se u nešto maskirali, bilo je svega, muškarci su se pretvarali u žene, neki su postali i životinje, a neki su bili i poznate javne ikone. Uglavnom, sve u svemu bilo je lijepo i zabavno, mislim, od kad uz vino nije bilo zabavno, a to je najbitnije od svega, da je ljudima lijepo.

Završetkom maškara, počinje korizma. Korizma je vrijeme posta, molitve i dobrih djela. Vrijeme kada bi se trebali odreći nečega, recimo, nečega što volimo jesti, a nije zdravo i visoko je kalorično. Možemo i u korizmi donijeti neke odluke, recimo, da nećemo psovati ili možemo učiniti dobra djela i svaki dan pomoći nekome kome je potrebna pomoć. Ja sam katolik, vjerujem i vjernik sam. Bit ću iskren, ne idem često na misu i molim se kada osjećam potrebu, da, i nekada jedem parizer petkom, nije mi važno što će drugi misliti o tome ili što će možda tvrditi da sam manji vjernik od njih, koji idu svake Nedjelje na misu i tako dalje.

No, vratio bih se na korizmu, odricanje i njezin post i nemrs. Mnogi katolici će se u Hrvatskoj odreći nečega, ustvari, željet će se odreći nečega ali neće znati odlučiti, čega bi se prije i više mogli odreći. Ne brini te Hrvati, država će vam pomoći u tome. Sad se sigurno pitate, zbog čega? Pa zato što građani Republike Hrvatske su prisiljeni biti cijele godine u tzv. korizmi, odnosno biti u postu i nemrsu.

Da pojasnim, i post i nemrs su dva dana u godini za katolike, Čista srijeda, to je kada počinje korizma i Veliki petak, kada završava korizma te je onda Uskrs. Na ta dva dana u godini građani koji su katolici, jedu jedan puni obrok i to mora biti bez mesa, zato što je nemrs. Međutim, u lijepoj našoj nije važno jeste li vjernik, bilo koje vjere ili ateist, morat će te se odricati, i biti u postu i nemrsu. Građani, ljudi se 365 dana u godini odriču nečega, a najviše se odriču svoga novca, zarađenog teškim i mukotrpnim radom koji sa sobom nosi još jako puno, prisilnog odricanja.Više niti ne kupuju materijalne stvari, kao što je obuća, odjeća, ne izlaze se provoditi, ne odlaze u kina i kazališta, kada nemaju čime otići, odnosno platit isve. Ako kada i pokušaju prekršiti „vjerske zakone“, vrlo brzo im na adresu stigne lijepo,Sveto pismo koje se zove, ovrha.

Pridržavaju sei strogog posta i nemrsa u hrani, jedu jedan obrok svaki dan, barem radni dan, dok radi pučka kuhinja u kojoj su kolone ljudi, kao na nekakvoj filmskoj premijeri ili prodaji neke premijerne knjige poznatog autora. Mislim da se meso rijetko nađe vjerniku i građaninu na stolu, možda ako je baš neka velika prigoda, jednom ili dva puta godišnje. Za nagradu dobiju i povećanje poreza, i PDV-a, i poskupljenje mlijeka i kruha, ma dobro oprostite, što će im mlijeko kad su u postu i nemrsu. Veliki smo mi vjernici, najveći u svijetu, mogu se posramiti i najveće zemlje. Ne postoji većih vjernika od Hrvata, čak su vjernici i oni koji nisu, u Svetoj zemlji Hrvatskoj.