Mordana je rekla da ne dolazim do utorka na posao. Bio je ponedjeljak. Nisam se odvajala od mobitela od kada sam primila buket ruža od Marka s ceduljicom. Nemir i neizvjesnost su me ubijali. Nisam si mogla pomoći. Mobitel je uporno šutio. Provjeravala sam i mailove, svakih pet minuta... i ništa. Ni traga Marku. Unutar sebe ljutila sam se na njega. Kako mi može poslati buket s onakvom porukom i ostaviti me da čekam?! Još  sam imala i slobodan ponedjeljak. Cijelu noć sam maštala kako će mi banuti na vrata i kako ćemo provesti cijeli dan zajedno unutar sigurnih zidova moga stana. Hodala sam po stanu bez prestanka i bez ikakve ideje kako da se smirim i što da napravim. Obukla sam kupaći, zgrabila najveći šešir i zaputila se na plažu. Iznajmila sam ležaljku i pošteno se namazala uljem za brzo tamnjenje. Utonula sam u maštarije. Zamišljala sam ga pored sebe, prekrasnog i preplanulog. Mogla sam osjetiti njegove ruke kako mi klize po leđima i usne dok mi ljubi vrat. Prisjetila sam se prvog susreta. Putevi sudbine su ponekada doista čudni. Sada mi se čini da to nije to bila famozna ljubav na prvi pogled, ali, ruka u ruci je stvorila neku neobičnu nevidljivu nit. Nisam mogla niti slutiti što će donijeti godine koje dolaze i koliko će nas ta nit vračati jedno drugom stalno i opet i spočetka. Mark...sjećam se kao da je bilo jučer, trenutka kada mi je pružio ruku, s poluosmijehom na licu, stisnutih zubi i sjetnog tamnog pogleda sa sitnom iskrom u očima koja je odavala nemir i nešto mistično, snažno, zločesto, a opet nježno i krhko. Plač djeteta prenuo me iz moga sanjarenja. Mrzila sam vrištavu djecu na plaži a još više roditelje koji su to dozvoljavali bez da poduzmu bilo što!  Prije nego sam ušla u ured, otišla sam pozdraviti Mordanu glumeći dobro raspoloženje. Čekalo me brdo posla. Samo zbog toga nisam voljela slobodne dane. Vrijeme mi je proletjelo u trenu i nisam se ni snašla, već je bilo tri sata popodne. Inat, nestrpljenje i sila u meni zalijepili su moje prstiće na tipkovnicu i u dahu poslali mail Marku. Napisala sam samo:   Nisam sigurna da sam shvatila poruku. Katarina Preznojila sam se i čekala odgovor. Ništa.

  U 19:00 h sam imala poluposlovni sastanak s Nikolom. Bio je novinar na lokalnom radio, i želio je intervju vezan za banke i stanje u državi. Nezainteresirano sam odgovarala na pitanja kada mi se oglasio mobitel. Poskočila sam kao da se radi o životu i smrti. Poruka!    Rado ću vam razjasniti nejasnoće. Sutra un 20:00 h večera? Mark Ne vjerujući svojim očima, poruku sam pročitala tristo puta. Nikola me pitao dali je sve uredu. Promijenila sam stotinu boja na licu. Namjerno nisam htjela ništa odmah odgovoriti. Mislila sam si - sada ti čekaj! S Nikolom sam završila sat i pol kasnije. Još uvijek nisam željela odgovoriti na poruku, ali sam se bojala poslati bilo što u gluho doba noći a do jutra nisam mogla čekati.  Potrudit ću se da se oslobodim. Gdje? Nisam željela zvučati očajno. Poslala sam i čekala odgovor.   Doći ću gdje god kažete.

Odgovor je stigao ekspresno. Nerviralo me je što je kratak i služben. Ništa nisam mogla iščitati iz njegovih surovih poruka. Kratko sam razmišljala i pitala se gdje je uopće i kako mu se da dolaziti ovdje radi jedne večerere . Plavi podrum, Volosko, pored Opatije. Hoće li biti uredu? Poslala sam i adresu.  Dogovoreno, vidimo se sutra. Night.  Night?!Mogao je barem napisati slatki snovi ili slično. Kreten! Ljutila sam se zbog nepažnje. Svejedno sam skakutala od sreće po stanu ljubeći mobitel. Činilo mi se da ću imati još jednu besanu noć. Sranje. Odmah sam Ivoni natipkala poruku. Odgovorila mi je da će me zvati sutra. Istuširala sam se, navukla čipkastu spavaćicu i krenula kopati po ormaru birajući najljepše komade odjeće za sutrašnji spoj.   U 19:30 nervozno sam sjedila u dnevnom, potpuno spremna. Nisam još željela krenuti prema Voloskom. Htjela sam da me čeka. Ivona me savjetovala da budem hladna i suzdržana te da pokušam izvući što više informacija mogu. Čitavu noć sam vodila muku po odjeći i dalje nisam bila sigurna dali sam dobro izabrala. Od kuda odjednom taj silan nedostatak samopouzdanja, pitala sam se. Odjenula sam zeleno-crnu haljinu do ispod koljena s raskošnim dekolteom. Nakovrčala sam kosu i  pustila je da slobodno pada. Vrat su mi krasile zlatne perle u tri reda, a noge zlatne sandalice s visokom petom. Prije nego sam izašla iz auta, pogledala sam se u ogledalo, popravila šminku i duboko uzdahnula pokušavajući odagnati tremu. Bila sam van sebe i ulovio me nenadani strah. Kada sam se konačno sabrala krenula sam prema restoranu. Ugledala sam ga kako sjedi za stolom na terasi i smješka se konobarici. Bila je poprilična gužva. Ušetala sam uzdignute glave i osjetila mnoštvo pogleda na sebi uz okretanje i komešanje. To mi je vratilo nestalo samopouzdanje. Ulovila sam njegov pogled pun divljenja. Ustao se, nasmiješio, pružio mi ruku dok me s drugom ulovio za rame, privukao sebi i ovlaš me poljubio u obraz. Bila sam iznenađena tom neočekivanom gestom. I, neka igre počnu! Pomislila sam u sebi.   Katarina, izgledate očaravajuće    Hvala, ni vi niste loši Izustila sam kroz smiješak. Volim mudre djevojke sa smislom za humor.

Rekao je zavodljivo. Stigla je konobarica a Mark se na engleskom raspitivao o vinima. Na koncu je naručio crni Stagnum, kozice s tartufima i šparogama za predjelo, file ribe na kremi s raznim čudesima za glavno jelo i šampanjac za aperitiv. Nije me pitao dali se slažem i želim li nešto drugo, te mi je momentalno s tim digao živac. Malo mi je nedostajalo da ga upitam dali misli da sam nijema ili da nemam ukusa u izboru hrane. Prvih sat vremena razgovarali smo o životu i općenitim stvarima. Ispitivao me je o djetinjstvu, karijeri, načinu života, slobodnom vremenu... Razgovor je tekao doista ugodno ali se napetost svejedno osjećala u zraku. Osim situacije oko naručivanja hrane, zadivio me je sa svim svojim ostalim gestama, elegancijom i pažnjom. Ponašao se točno onako kako sam uvijek zamišljala da se muškarac treba ponašati. Doista je znao kako zainteresirati ženu. Obitelj nije spominjao a mene je bilo strah išta i pitati.Nakon butelje i pol, mnogo smijeha, slučajnih dodira i dugih pogleda, upitao me:   Zašto tako prekrasna dama nema muškarca u svom životu? Ostala sam osupnuta pitanjem, te kao da ga nisam niti čula, spustila sam vilicu, zagledala mu se u oči i postavila protupitanje   Mark, zašto smo mi večeras uopće ovdje?     Vrlo ste direktni Katarina      Samo onda kada nešto želim.     A što želiš? Rekao je gotovo šaptom, i dotaknuo nježno moju ruku.

Protrnula sam, a moje međunožje je gorjelo   Čini mi se da je to očito. Odgovorila sam nevino.  Ti znaš moj status Razgovor je postao napet i intiman. Ponovit ću, zašto smo večeras ovdje?        Katarina, od kada sam te prvi put vidjeo zapela si mi za oko. I ova večera bi se dogodila mnogo prije da sam te smatrao djevojkom za jednu noć. (Nasmijala sam se u sebi na tu njegovu izjavu. Kada bi samo znao...) Oduševljavala si me sve više i shvatio sam da ne zaslužuješ polovičnu stvar. Zatim, tu je i David koji je lud za tobom. Onu večer kada smo izašli van, shvatio sam da je tvoja prijateljica namijenjena meni, i da će se nešto dogoditi između tebe i Davida. Bio sam pomalo tužan jer mi se činilo da sam osjetio kako se nešto događa između nas. Tvoja izjava o vitezu na kraju večeri me potpuno izbacila iz takta. I moram priznati Katarina, nakon toga nisam noćima spavao. Tada sam odlučio da moram doznati što je to točno značilo. Zato sam poslao cvijeće u toplice. Pretpostavio sam da si tamo, jer sam gledao prospekt na tvom stolu. Nazvao sam hotel i provjerio dali si se čekirala. Nakon toga sam čekao. I evo nas ovdje.    I što smo zaključili?    Katarina, ja sam rastrgan na sve dijelove svijeta. Moj život se sastoji od putovanja i posla. Držim se podalje emocionalnih veza, jer ne bi imalo smisla. Nevoljko sam shvatila da me pokušava odbiti.  Onda smo završili s ovom temom. Rekla sam s najteže razvučenim osmjehom svoga života. Osjetio je razočarenje u mom glasu a ja sam osjetila njegovu tihu borbu samoga sa sobom. Znala sam da ovo nije posljednji susret. Promijenila sam temu, počevši veselo pričati o nebitnim stvarima dok mi je knedla stajala u grlu. Prilagodio se mom novonastalom raspoloženju i iz nekog razloga postao još nježniji, šarmantniji draži. Nisam mu namjerno željela pridavati mnogo pažnje, ali on kao da je čvrsto odlučio uvući mi se pod kožu iz nekog sebičnog, djetinjastog razloga. Bez obzira na činjenicu što je bio svjestan da to ne vodi ničemu (osim ka čistoj propasti).  Otpratio me do auta. Rastali smo se na isti način na koji smo se i sreli – s poljupcem ovlaš u lice i rukom u ruci.Plakala sam cijelim putem do doma.