Kolumna: Intrige šporkog grada

Na istom brodu

Piše: Ida Serdarević | Objavljeno: 17.07.2017.
  • Kolumna: Intrige šporkog grada

Stajala sam u liftu i promatrala se u zrcalo. Izgledala sam sjajno, ali ta činjenica me ovoga puta nije utješila. Oči su mi se caklile a usne drhtale. U trenutku kada sam ušla u stan, bujica suza izašla je iz mene.  Sklupčala sam se pored vrata pokušavajući se nositi s nevjerojatnim osjećajima. Plakala sam zbog svega. Zbog svog života, prijatelja, obitelji, posla i Marka. Rastanak s Markom bio je katastrofalan. Nakon što su se Sanja i David vratili u separe, drastično je promijenio  raspoloženje te je inzistirao da krenemo doma jer se ne osjeća dobro. Sanja ga je ulovila pod ruku dok smo izlazili iz kluba. Molila sam se da me David ne dotiče, i nije.  Sanja je uporno pokušavala uloviti Markov broj telefona no on se nije dao. Otpilio ju je u rukavicama, zahvalivši se na ugodnoj večeri.  Nije me pogledao u oči, niti mi je pružio ruku. Mahnuo je u znak pozdrava i otišao s Davidom. Ja nisam bila u stanju izustiti niti riječi.  Sanja je pokunjeno ušla u moj auto, iznoseći mi svoje razočarenje sa završetkom večeri. Hvalila je Markov debeli novčanik i kunila se da će ga pronaći i odvesti u krevet pošto poto. Nisam je mogla slušati.

Probudila sam se natečena od suza sa strašnom mučninom u želudcu. Ovaj put nije bila kriva cuga, već moji osjećaji. Rekla bi da sam bila očajna, posramljena i izbezumljena. Ja nisam žena koja trči za muškarcima! Psovala sam samu sebe što sam mu ono uopće i izgovorila. Možda nije čuo, možda nije shvatio ozbiljno, tješila sam se. Ali, s druge strane  da nije shvatio onako kako sam mislila, ne bi bio tako hladan na odlasku.Nisam imala snage ići na posao. Nazvala sam Mordanu, ukratko joj objasnila da je večer prošla sjajno, te da se ne osjećam dobro. Držala me kao kap vode na dlanu zadnjih dana zbog sklopljenih ugovora te mi je rekla da se odmorim i da do utorka ne trebam dolaziti.  Laknulo mi je. Čekao me je sjajan vikend u toplicama s Ivonom. Večeras krećemo.  Odlučila sam ostati u krevetu do popodne. Zurila sam bez veze u strop ne razmišljajući o ničemu. Zaklela sam se da neću više nikada razmišljati o Marku i čvrsto sam odlučila pokupiti nekog zgodnog komada u toplicama.

Stigle smo u hotel oko devet navečer. Dočekao nas je recepcioner i uputio nas u apartman. Odlučila sam iznenaditi Ivonu, te sam nam rezervirala najluksuzniji dostupan s poslugom u sobu. Mogla sam platiti takav luksuz a i kronično mi je bilo potrebno suludo trošenje novca za vlastite užitke.  Apartman je bio sjajan! Ivona je zavrištala i bacila mi se u zagrljaj. Nisam joj imala snage ispričati što se dogodilo s Markom. Probdjela sam noć razmišljajući kako bi si naručila kurvu da sam muškarac, te kako smo mi žene zapravo diskriminirane zbog nemogućnosti da učinimo isto kada smo same. Eventualno bi mogla naći ženu. Ni to mi nije bila strana priča. Imala sam nekoliko eksperimenata sa svojim spolom. I nije bilo loše. No, ipak su mi muškarci bili draži. Ivona me probudila sva radosna i prpošna u prozirnoj kratkoj spavačici. Na silu me izvukla iz kreveta i odvela  držeći me za ruku na velik raskošan balkon gdje nas je čekao obilan doručak.  Pogled na zelenilo mi je popravio raspoloženje te sam konačno počela pričati. Rekla sam Ivoni što se dogodilo pretprošlu noć.

-jooooj, Katarinaaaaaa.  Rekla je i duboko uzdahnula gledajući me samilosno. Mrzila sam kada mi odgovori s tom rečenicom.  Što sada namjeravaš? Ne možeš ostaviti riječi da vise u zraku.  Namjeravam naći komada koji će me vratiti na tračnice i nikada više ne želim misliti o Marku, barem ne na taj način. Muka mi je što sam si uopće dozvolila da se ovako osjećam zbog muškarca. Oni se trebaju tako osjećati zbog mene!Rekla sam čvrsto vjerujući u svoje riječi. Provele smo sjajan dan! Krenule smo s masažom i saunom a završile na bazenu s koktelom u rukama. Ovo mi je doista bilo potrebno. Činilo mi se da sam s toksinima iz organizma izbacila i onu mučninu i nervozu u želudcu. Ponovno sam se osjećala dobro, osnaženo i poželjno.

Kasno navečer prošetale smo po gradiću i smjestile se u lokalni klub. Bile smo mete divljenja i definitivno nismo prošle neopaženo. Pića su stizala na stol jedno za drugim. Dva mlađa dečka bila su poprilično uporna, te smo na koncu pristale da nam se pridruže. Obojica su bili fizioterapeuti na stažiranju u dvadesetim godinama. Naravno da nam je godilo društvo mlađih muškaraca i naravno da smo si time hranile ego. Osobito ja svoj, koji je bio jako gladan s obzirom na nedavne događaje s Markom. Lagale smo im da smo fotografkinje koje putuje s lokacije na lokaciju i uživaju u životu. Zabavljalo nas je glumljenje uloga.  Oko tri ujutro, doslovno smo pobjegle iz kafića. Željele smo izbjeći prisilne izmjene telefonskih brojeva i otkrivanje istine. A ja, ja uopće nisam imala želju da nekoga odvedem u mrak.Svanulo je nedjeljno jutro, ili bolje rečeno nedjeljno popodne. Imale smo još svega nekoliko sati boravka, te smo dan odlučile provesti na bazenu. Iznenadio me ogroman buket crvenih ruža na stolu. Kakav kliše, pomislila sam i potražila Ivonu.

Kate dobila si poklon! Radosno je uzviknula Ivona gledajući u smjeru buketa. Namrštila sam se u čudu i prišla bliže cvijeću. Uočila sam malenu preklopljenu karticu. „Those who embark on the same boat want to reach the same destination M.Sledila sam se. U potpisu stoji M, pisano je na engleskom, to mora biti on! Sjela sam na sofu blijeda i zurila u uredan rukopis.  Što to pobogu treba značiti!? Veliki upitnik stajao mi je iznad glave. Što sada učiniti? Dali trebam reagirati? Kako?  Kako je znao da sam ovdje?Da! Prospekt  toplica bio je stolu kada sam ga našla samog u mom uredu! Razgovarala sam na glas sama sa sobom. Mislim da ti je sve jasno Kate. Ivona se značajno smješkala.

 

 

Pročitajte slijedeće