Kolumna: Intrige šporkog grada

Kako biti sretan

Piše: Ida Serdarević | Objavljeno: 05.07.2017.
  • Kolumna: Intrige šporkog grada

Zadnjih nekoliko dana bila sam po prilično depresivna i nezainteresirana za društvo. Posjetila sam psihičku i molila je tablete za smirenje. Nije mi ih dala. Rekla je da duboko dišem, čitam knjige, prestanem piti i počnem se zdravo hraniti. Sjajno,opet nikakve koristi od nje. No ipak sam odlučila kupiti barem jednu knjigu samopomoći. Izabrala sam plavu knjižicu s veselim bojama i ženom koja drži šareni kišobran, jednostavnog naslova „Kako postati sretan“. Poželjela sam udoban prostor za čitanje te sam kupila veliku preudobnu krem fotelju i tri lijepa šarena mekana jastučića. Očijukala sam s prodavačem u Lesnini, te dobila besplatnu dostavu direktno na vrata. Zatim sam na tržnici kupila hrpu kojekakvih biljnih čajeva za ovo i za ono te nešto svježeg voća. Usput sam se upisala na pilates.Jutros sam se ustala neobjašnjivo sretna. Objasnila sam si da je to posljedica moje promjene zadnjih dana. Pijuckala sam svježe cijeđeni sok od naranče i proučavala prospekt toplica. Veselila sam se petku i ženskom opuštajućem vikendu s Ivonom. Danas mi se baš nikako nije išlo na posao. U takvim situacijama uvijek bi pomogla vesela odjeća. Uskočila sam u šarenu lepršavu kratku haljinicu sa savršenim dekolteom i nazula vesele žute sandalice. Uzela sam knjigu i prospekt kako bi mogla još malo maštati u uredu.Irma me zvala na marendu oko jedanaest te mi se smijala kada sam naručila smoothie i kavu. Pričala sam joj o knjizi i o mom novom načinu života. Dala mi je preporuke još nekih kvalitetnih štiva. Uživale smo sjedeći na suncu, i nije nam se dalo pomaknuti s mjesta. Kvarat do podne zazvonio mi je mobitel. Nova kolegica zvala me je da me obavijesti da imam stranku. Bilo mi je neobično da sam ja zaboravila na sastanak. Zahvalila sam još što nije prvo javila Mordani.Začudila sam se jer na hodniku nije nitko čekao. Otvorila sam vrata od ureda i zatekla Marka! Torbica mi je zveknula na pod iz ruku. Zamuckivala sam uz opravdavanje kupeći rasute stvari s poda.Srećom da nisam nosila vibrator ili nešto slično. Dograbio je knjigu i stao je listati. Ništa mi nije bilo jasno. Zašto je on ovdje i zašto je u mom uredu sam? Tko ga je uopće i pustio?  Kada sam završila s neugodnom scenom, pružila sam mu ruku sva crvena.

- Katarina, zašto vi niste sretni?
Upitao me sa zanimanjem.
Ostala sam osupnuta i pojma nisam imala što da mu odgovorim
- A zašto vi dirate moje osobne stvari?
Na koncu sam izustila i otela mu knjigu iz ruku uz smiješak.
- Volim pogledati ono što me zanima.
Odgovorio mi je dvosmisleno.
Stidljivo sam se nasmijala.
- Što vas dovodi kod nas?
Priupitala sam.
- David vas je htio vidjeti.
Smješkao se dok mi je govorio.
- A i bili smo u prolazu, pa sam pretpostavio da su papiri spremni za potpis s obzirom na to da sam vam prošli tjedan poslao sve što ste me tražili. - Osim DNK..  Nasmijali smo se oboje.

Zvala sam Mordanu, papiri su doista bili spremni. Za nekoliko trenutaka pojavio se i David, te smo obavili formalni dio posla. Mordana je sjajila od sreće te smo svi skupa, zajedno sa Irmom otišli na ručak. Mordana me zvala na stranu, dobila sam zeleno svjetlo za Golden karticu od banke i zamolila me da ih odvedem navečer na ekskluzivno mjesto gdje ima djevojaka. Nasmijala sam se na njene riječi i otvoreno je pitala misli li na kurve. Ostala je osupnuta i rekla da ne misli, ali da smatra da je društvo lijepih žena dobar potez. Smijala sam se sebi u bradu još pola sata. U međuvremenu sam nazvala Sanju. Prijateljicu iz srednje škole. Ona je bila savršen izbor za ludi večernji provod. Prekinula je s tipom prije nekoliko mjeseci i od tada je bila sama koliko znam. Znala sam da će pasti na Marka. Uvijek je pucala na lovatore i tako je živjela. Bila je doista komad žene. Vitka, duge plave valovite kose, napučenih usnica, napumpanog dekoltea i guze na kakvoj joj bi joj i Lopezica zavidjela.Odvela sam ih u Insomniu. Zavalili smo se u separe. Sanja je održavala atmosferu glasnim smijuljenjem i plitkim razgovorom. Nosila je najužu i najkraću bijelu haljinu i vrtoglave potpetice. Što je večer više odmicala Sanja je bila sve bliže i bliže Marku gurajući mu nediskretno dekolte ispod nosa. Nisam primijetila da se bunio, a u meni se javio bijes i ljubomora. David je skakutao oko mene, koristeći svaku priliku da me dotakne. Trudila sam se biti koncentrirana ali su mi oči stalno bježale prema Sanji i Marku.Sanja se ustala u trenu povlačeći Marka na podij. Odbio je uz izgovor da ne pleše. Ugledala sam svoju priliku za koju minutu na samo s Markom i gurnula Davida na podij.

- David je sjajan dečko draga Katarina i jako mu se sviđate.
Ničim izazvan nagnuo se preko stola da mi saopći nešto sam već znala. Nije mi dao do riječi, nastavio je hvaliti Davida.
- Savršen muškarac za savršenu gospođicu, kavalir, vrijedan, mudar, pravi vitez... - Ali dragi Mark, ja želim da vi budete moj vitez...Izgovorila sam ne vjerujući da te riječi izlaze iz mojih usta. U tom trenutku Sanja i David vratili su se u separe.

 

Pročitajte slijedeće