Kolumna: Intrige šporkog grada

CRNE OČI

Piše: Ida Serdarević | Objavljeno: 12.04.2017.
  • Kolumna: Intrige šporkog grada

Lijeno sam prelistavala modni časopis i razmišljala što ću obući večeras. Ivoni sam slala fotke odjevnih kombinacija koje su mi se svidjele. Vukle su me moje vrtoglavo visoke krem štikle i pripijena ali pristojna čipkasta nježno plava haljina. Proljeće je, osjećam se poletno, tako želim i izgledati.  Ustala sam se i odšetala u prostoriju koju sam zvala ormarom.

Doista sam dobro živjela. Imala sam sreću što me pokojni djed jako volio i ostavio mi je stan u neboderu iz kojeg je pogled pucao na more i čitavo riječko Korzo. Doduše, stan je bio poprilično devastiran kada sam se uselila. No, kako sam uskoro dobila stalan posao u banci, bez problema sam si mogla priuštiti adaptaciju. Angažirala sam arhitekta i dizajnera interijera. U vrlo kratkom roku dobila sam dom iz snova - moj penthouse. Stan se sastojao od dvije kupaonice, prostranog i osvijetljenog dnevnog boravka, spavaće sobe s dodatnom prostorijom, odnosno mojom garderobom, dvije manje sobe koje su imale funkciju ostave, hodnika i kompletno opremljene kuhinje koja je uglavnom služila samo za ukras i dva balkona.

Često sam razmišljala kako imam sve. Karijeru, vlastiti stan, dovoljno novca za luksuz  i bogat društveni život. Obično bi jednom godišnje zapela u kratkotrajnoj depresiji. No, godine koje sam provela razgovarajući sa svojom psihičkom naučile su me kako se nositi s tim. Nisam nikada pila lijekove. Imala sam svoj načine. Jedan od njih bio je seks, a drugi provociranje ženske populacije. Uglavnom me nisu voljele, što me je još više ponukalo da ih namjerno bockam ističući svoje adute.

U 20:00h sam trebala pokupiti kolegicu Irmu. Pozvane smo kao predstavnice banke na humanitarnu aukciju u Opatiji. Irma je bila žena u pedesetim godinama. Punija, niža, s kratkom modernom frizurom i glupom plavom olovkom na očima. Bila je oštra i odrješita. Sviđao mi se njen stav. Nismo bile prijateljice u smislu da smo išle na kave, ali smo puno pričale o životu. Voljela sam je slušati. 

Natočila sam si Gin Tonic i uskočila u svoju plavu haljinicu. Kosu sam digla u neurednu punđu i pažljivo nanijela šminku. Odlučila sam se za duge zlatne naušnice i veliku upečatljivu narukvicu. Pokušavala sam se prisjetiti tko mi je darovao naušnice. Nakon petominutnog kopanja po vlastitoj svijesti sjetila sam se Zorana. Bio je murjak. Još je i sada ako se ne varam. zadnje što sam vidjela je da se oženio i ima dijete. Bio je visok, zgodan i plavook. Zaustavio me jer sam prošla kroz crveno u dva ujutro s popriličnom količinom alkohola u sebi. Bila sam spremna platiti na licu mjesta, ali mi je on uporno želio uzeti vozačku. Namjestila sam svoj najljepši i najslađi osmjeh, pogledavajući ga molećivo ispod gustih trepavica. Vratio mi je vozačku i zauzvrat tražio da ga odvedem na kavu. Kava se dogodila idući dan i tako je počela romansa. Ustvari je bio poprilično glup i djetinjast, ali je imao ogroman alat u gaćama na kojem bi mu i crnci pozavidjeli. Bila sam prevelik zalogaj za njega i nije znao kako da se nosi sa mnom. Romansa je trajala kratko i završila je glupo. Ja sam se prestala javljati a on je shvatio.

U 20:15 stigla sam do Irmine kuće. Čekala me ispred, nervozno pušeći.

- Opet kasniš!

- Oprosti Irma, usporio me Gin Tonic!

Rekla sam uz blagi smiješak.

Stigle smo kada se prostorija već napunila ljudima. Hodala sam polako, držeći Irmu ispod ruke. Osvrtala sam se oko sebe. Političari, glazbenici, književnici i ostali moćnici...Pogled su mi ulovile nepoznate crne oči. Učinilo mi se da je taj tren trajao čitavu vječnost. Stresla sam se, jedva odvraćajući pogled kako bi vidjela kamo uopće hodam. Irma me pogledala.

- što ti je Kate?

- Ništa, jeza me prošla.

Odgovorila sam nezainteresirano dok se u meni događao vatromet.

Neobavezno sam razgovarala o lijepom vremenu i situaciji u državi neprestano tražeći crne oči po prostoriji. Pogledi su nam se ponovno susreli. Nasmiješio se. Odvratila sam pogled. Nakon nekog vremena crne oči zajedno sa mojim poznanikom Nikolom išle su ravno prema Irmi i meni. Nikola nas je srdačno pozdravio i predstavio crnim očima.

- Mark

Pružio mi je ruku uz lagani naklon, gledajući me ravno u dušu.

- Katarina

Odvratila sam uz stidljiv smiješak.

Razgovarali smo o poslu. Saznala sam da je Mark Englez, te da živi većinu vremena u Zagrebu. Bavi se dionicama i vlasnik je investicijske kuće. Govorio je pravilni hrvatski s onim seksi engleskim naglaskom.  Uglavnom sam šutjela, puštajući Irmu da govori. Nisam se mogla koncentrirati. Oči su mi bježale na to prekrasno, visoko, markantno stvorenje. Tek sada sam ga mogla dobro promotriti izbliza. Jake crte lica, tanke usnice, pravilne obrve, mladenačka frizura, skupo odijelo i nešto što bi zvala šarm ili karizma. Ne znam. Zračio je. Ispunjavao je čitavu prostoriju. Promatrali su ga i muškarci i žene.  A ja, ja sam imala osjećaj da sam ga jako dobro i jako davno poznavala.

Oko ponoći Irma i ja krenule smo kući. Htjela sam ga pozdraviti, ali mi se to učinilo glupim. Koračajući prema izlazu osjetila sam kako me netko promatra.  Osvrnula sam se i ponovno ulovila njegov pogled. Mahnuo je, nasmiješila sam se i otišla. Jedva sam čekala da se riješim Irme kako bi mogla sabrati misli. Nije mi bilo jasno što se točno večeras dogodilo. Znam samo da sam zaspala s mobitelom u ruci dok sam ga googlala.

 

Pročitajte slijedeće