Imam svoj stan, dobio sam ga od obitelji u nasljedstvo, recimo, to je stan od 60 m2.Ima već puno godina, nešto sam bio preuređivao, dio po dio, uglavnom solidan stan, a pogotovo za samca. I sada sam odlučio preurediti dnevni boravak jer već mu je potrebno malo obnavljanje. Znači, kutna garnitura, regal za televiziju i knjige, stolić, policu, trebalo bi i zidove ofarbati, te nove zavjese naravno, jedan lijepi tepih. Sve sam to stavio na papir, napravio popis svega što bi trebalo kupiti za uređenje, s time da u taj popis ide i potrošni materijal za građevinske radove, štukanje, farbanje i gletanje.

Zaokružio sam popis, sve stavke i zbrojio. Kada sam sve zbrojio, izračun je bio svega nekoliko tisuća, točnije 30 000 kuna. Pa kad ovako kažeš 30, i nije neka velika cifra, pa nije čak ni 50. Dobro, nije velika cifra, ali kako će netko platiti, odnosno, kako bi mi rekli „keširati“, ako ima plaću 4.000 kuna, mada ljudi imaju i puno manju plaću od 4.000 kuna, na plaće ćemo obratiti pozornost nekom drugom prilikom.Sada ćemo se držati 4.000 kuna. Zanimljivo, je l' da? Stvarno bi trebao neki stručnjak ovo izračunati. Ništa drugo ne preostaje nego uzeti kredit.

U jednoj banci imam račun, i tamo ću uzeti gotovinski kredit. Prvo je djelatnica banke pogledala da li mogu uzeti kredit, nikad nisam uzimao kredit, nisam ni imao dugove na karticama, pa sam se nadao pozitivnom odgovoru, rekla je da mogu. Veselje, stižu pare, ide tridesetka, samo još neke sitnice treba obaviti. Pitala me je koliko hoću, odgovorio sam 30.000 kuna. Rekla je da će izračunati sve, pa da dođem za tri dana, kada ponovno ona radi. Znate ono „Andrija moj, ne volim ići u banku jer nemamo vrimena!“. Samo dođeš banku i izađeš s vrećom punom para. Jednom dođeš u banku i to je to. Dobra šala. Ili sam pogriješio banku ili sam toliko veliki kredit uzeo da bih mogao čak samo dnevni boravak urediti. Pa ti treba dokaz o ovome, pa koliko ti je plaća, dobro da ne moraš nekog iz obitelji pustiti tamo dok sve ne isplatiš, kao jamstvo, pa trebaš ovjeriti papire kod javnog bilježnik, ne može ništa bez njegovog zlatnog potpisa. Sve te papire predaš, i onda onu djelatnicu u banci čekaš, kao Tom Hanks u brodolomu života, dok je čekao da ga netko primijeti, znate, toliko dugo, već ti brada naraste, pa onda kad dođeš po te jadne pare, neće ti ih ni dati jer si postao neprepoznatljiv.

Konačno dobio tih smiješnih 30.000 kuna, na tri godine, mjesečno otprilike 1.250,00 kuna s kamatama, naravno.Ne daj bože, slučajno da zakasniš jednu ratu ili ne isplatiš kredit, odmah te stavljaju na crnu listu, jebote, ispričavam se na izrazu,kao da te moraju strkeljati, pa imaju crnu listu s imenima. Ali dobro, netko uzme kredit od 30 milijuna, još mu donesu pare u blindiranom kombiju s policijskom pratnjom, bez ikakvih papira, nema veze to je ionako poznati hrvatski poduzetnik, njemu sve može, čak se i ne mora potpisivati. Ako ne vrati, a što će? Propao posao, propala firma, sa zaposlenicima, zatvara se firma, događa se. Novci isparili, nema problema i drugi put. Otvara se nova firma, isti poduzetnik, novi kredit, ma može naravno, kako ne bi moglo, novi milijuni, novi zaposlenici i tako u nedogled, a dugove plaćaju građani koji uređuju dnevni boravak, s kreditom koji otplaćuju sljedeće tri godine