Kolumna: Intrige šporkog grada

LOVAC ILI LOVINA?

Piše: Ida Serdarević | Objavljeno: 29.03.2017.
  • Kolumna: Intrige šporkog grada

Probudile su me kapi kiše koje su lagano lupkale po prozoru. Polusnena, provirila sam van. Pogled na pusto riječko Korzo daje naslutiti da je subota. Pločnik je mokar, nebo je tmurno. Tek pokoji šareni kišobran razbije sivilo. Bezvoljna sam i bez energije. Provjeravam rokovnik, gledam raspored današnjeg dana. Gotovo sam zaboravila na večerašnje kulturno zbivanje kojem moram prisustvovati. Muka mi je kada se sjetim da ću se opet satima dosađivati slušajući izlaganje nekog karizmatika. Jedino što me zabavlja na takvim događanjima jest količina zla, zavisti, ljubomore i glume. Svi su kao pristojni i kulturni. Žene, majke, kraljice sline po jednoj čaši šampanjca čitavu noć a dam se kladiti da u torbici imaju bočicu cuge i kutiju tableta za smirenje.  Naizgled savršeni brakovi puni ljubavi, ponosa i razumijevanja, a u pozadini bezbroj ljubavnica, tajna putovanja i skriveni bankovni računi. Iz moga razmišljanja prenulo me zvonce na vratima. Ivona me grli, mokra je i hladna. Stresem se, još uvijek sam u gačicama i kanotjerici. Navlačim trenerku i stavljam kuhati kavu slušajući Ivoninu žustru i glasnu priču o tome kako ljudi ne znaju voziti.

Udobno smo se smjestile na moj veliki kauč u dnevnom boravku i grijale ruke na toploj šalici mirisne kave.

-          Iiiiii?

Ivona je jedva dočekala da joj ispričam svoje doživljaje od srijede navečer. Imala sam posjetu iz Zadra.

-           Od ushičenosti do razočarenja. Doživjela sam ga drugačije. Više mi se sviđala ona njegova hladnoća i suzdržanost.

-          Počeo je sliniti? Hm....

Pogledala me upitno.

-          Da sliniti! Dobila sam i ljubavni nick name! Srčeko! On mene zove srčeko! Fuj!!!

Povisila sam ton i radila grimase gađenja.

Ivona se glasno smijala.

-          Od srijede ne prestaje sa srcedrapajućim porukama. Poziv minimalno jedan na dan koji traje sat vremena! Totalno mi je pao u očima. Kako muškarci ne shvačaju da što ih manje imamo to ih više želimo!  Šlag na torti razočarenja bio je i mlak seks koji je trajao dvadeset minuta zajedno sa predigrom! A predigra je bila indentična onoj od prvi, drugi i treći put. Kamo je nestala mašta?

Uznemireno sam pričala prekrivajući dlanovima lice.

-          Kate, ti i ja smo po tome pitanju iste. Mi smo lovci.

 I bila je u pravu. Nisam sigurna kada se dogodio moment kada sam postala lovac. Možda i nisam postala, možda sam se rodila sa tim u sebi. Ne znam... Ponekada mislim da je „onaj kreten“ kriv zbog toga. Još uvijek ga prezirem. Iako ga nisam vidjela deset godina. Osim slike na facebooku dok sam ga potajno uhodila. Bila sam tinjeđer kada sam se do ušiju zatelebala u njega. Voljela sam ga, umirala za njim. Malo me želio, malo nije. Patnje mlade Katarine trajale su nekoliko godina. Nisam znala da srce uistinu može fizički boljeti. Tako se barem meni činilo onaj dan kada sam ga zatekla iza zgrade. Strasno se ljubio sa „dotičnom“, za koju se kasnije ispostavilo da je tada nosila njegovo dijete.

Te iste večeri, sjedila sam na podu u svojoj sobici. U meni je nastala potpuna praznina. Tada sam se zaklela  da me više nitko nikada neće tako nasamariti i objavila sam rat muškom rodu.

 Svaka žena na svijetu je sposobna da baci muškarca na koljena. Sve ovisi koliko je u stanju iskoristiti svoje skrivene adute. Mi smo savršena bića. Posjedujemo urođenu sposobnost glume i pretvaranja. Možda će zvučati kao kliše, ali muškarci od pamtivijeka padaju na ženske suze koje su gotovo uvijek fejk. Seks i ogromna količina pažnje su sve što oni žele. A kada to i dobiju, imate ih u šaci!    

Žene lovci pažljivo biraju svoj plijen. Odlučuju se za najljepši primjerak kojega je najteže uloviti i igre počinju! Izmjenjuju se ogromne količine truda, manipulacije, pažljivo smišljenog plana, pretvaranja i umiljavanja.Onoga trenutka kada mi pokaže svoju slabu točku, znam da je gotov a moj interes slabi. Prestaje mi biti zanimljivo. Nema više izazova i neizvjesnosti. Volim čvrste, hladne i nedostupne muškarce, a mrzim mamine sinove koji se skrivaju pod suknjom. Problem je što i ti naizgled čvrsti, hladni i nedostupni postaju sa vremenom male obične cendrave bebe.

Muškarci su bili česta tema naših subotnjih kavica. Ivona je žena u kasnim tridesetima. U braku je i ima dva klinca, odnosno tri, ako brojimo i supruga. Često mi kaže da brak nije za mene i da je uredu da živim ovako kako živim. Ona je jedina osoba koja to može shvatiti. Jednom me prilikom pitala dali ja uopće znam kakvog muškarca hoću.Hoću muškarca koji će biti u stanju zadržati moju točku interesa duže od tri mjeseca. Hoću da me šokira, oduševi i ostavi bez teksta. Da ima svoje ja, zna vladati sa mnom, da mi odbrusi i nalupa me po guzici. I seks, seks, seks...mora biti moćan, pervezan i grub! Po svemu sudeći, želim da me netko pretvori u lovinu.