Crikvenički pavlini bili su redovnici koji su svojim znanjem i majstorstvom prenosili kulturu i nauk vjere. Njihovi samostani bili su žarišta duhovne i političke moći, a njihovo znanje o gospodarstvu, zanatstvu, znanosti, ljekarništvu i umjetnosti biva temeljem obrazovanja ondašnjeg vremena. Prenosili su kako glagoljašku tako i latiničnu pismenost. U njihovu su samostanu naučavali mnogi znanstvenici, profesori, filozofi, umjetnici, arhitekti, matematičari, liječnici i ljekarnici, ali isto tako i zidari, klesari, poljodjelci i gospodarstvenici. Njihovo je djelovanje utkano u same temelje grada Crikvenice i njenog današnjeg gospodarskog, kulturnog i sakralnog izgleda. Od velike je važnosti stoga upućivati učenike u istraživanje o njihovu radu, ne bi li im oni tako postali jedni od životnih uzora u zalaganju i promicanju općeljudskih vrednota. Putem likovnog stvaralaštva učenici otkrivaju i vlastite darove, postavljaju pitanja i pronalaze odgovore s ciljem otkrivanja smislenosti života, obogaćivanja vlastite osobnosti i društva.