Ugovor o radu definiran je i može biti zasnovan Zakonom o radu. Ovakav ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku, a mora sadržavati slijedeće informacije o: ugovornim strankama i njihovom prebivalištu (sjedištu), mjestu rada (ako nije stalno onda u napomenu staviti da se rad obavlja na različitim mjestima), vrsti i naravi rada na koji se radnik zapošljava, datum početka rada, očekivano trajanje ugovora, trajanje godišnjeg odmora, otkazni rokovi, osnovna plaća i trajanje radnog dana.

Ukoliko poslodavac sklopi ugovor za obavljanje posla, automatski se smatra da je sklopljen ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Postoje dvije glavne vrste ugovora o radu. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme obvezuje stranke dok jedna od njih ne otkaže ili prestane sa radom na neki drugi način. Ukoliko u ugovoru ne stoji određeno vrijeme na koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno.

Druga vrsta ugovora o radu je ugovor na određeno vrijeme. Poslodavac ne smije sklopiti ugovor o radu na određeno ako se zasniva odnos na razdoblje duže od tri godine (može trajati duže od ovog perioda samo ako drugom odredbom tako određeno).

Prilikom sklapanja ugovora o radu, poslodavac ne smije tražiti podatke koji nisu u neposrednoj vezi sa poslovanjem, dok je radnik dužan upozoriti poslodavca ukoliko boluje od neke bolesti koja bi mogla onemogućiti njegov rad. Ugovor o radu prestaje ako radnik umre, kad radnik navrši 65 godina života, sporazumom radnika i poslodavca, otkazom, odlukom nadležnog suda ili umirovljenjem. Postoji nekoliko vrsta otkaza u radu: redoviti otkaz ugovora o radu, osobno uvjetovani otkaz, otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, izvanredni otkaz ugovora o radu i sporazum o prestanku ugovora o radu.